Živim u ubeđenju da je zaljubljivanje mukotrpan proces. Verujem da osim psihičkih ostavlja i fizičke posledice. Rešila sam da mi ovoga leta to ne treba. Treba mi dopadanje. Prema muškarcima, zabavi, moru, vinu i svemu ostalom što vreli dani donose.
Da odmah pojasnim da je zaljubljenost jedno, a fatalna privlačnost koju tako volim i za koju sam se ovog leta odlučila drugo. Zaljubljenost je lagana, ona vam daje one leptiriće u stomaku ili što bi u Seks i Gradu rekli Za Za Zu osećaj. A fatalna privlačnost je ono kad se noge odseku, kada neki strah obavije vaše telo, a u stomaku osećate sve samo ne leptiriće. Fatalna privlačnost je ono „ma nek ide život“. Da, definitivno mi treba neka frka koja će me preseći.
Ali leto je našlo način da me zezne. U moru mojih planova neočekivano je stigla sms poruka koja mi je najednom vratila osmeh na lice. Sasvim običnog sadržaja, ulila mi je neka čuda u stomak. Ne opterećujući ga, ti neki leptirići lagano su leteli. Osećala sam se tako slatko, a da sam ih mogla videti verovatno bi imali šarena krila. Bilo mi je fascinatno kako mi nešto tako malo i beznačajno može vratiti osmeh na lice. Na sreću, oni žive samo 24 sata, tako da se ovaj neplanirani izlet u Butterfly Land ubrzo završio.
To je ok, jer on čak i nije moj tip. Ne dešava se ništa vredno pomena. Ne razmišljam preterano o njemu.
(jun ’11)
***
Posmatrala sam parove u svom društvu. Niko, ali ama baš niko od njih nije započeo vezu u stilu fatalne privlačnosti odn. strastvene zaljubljenosti koja nastaje na prvi pogled. Kamoli u stilu „ne možemo jedno bez drugog od prvog dana otkako smo se sreli“. Ma jok! Sve je to nekako neprimetno dolazilo na svoje. Mic po mic i bum! Evo ih svi u srećnim vezama.
Prvi par se družio tri godine pre nego što su i zvanično postali par.
Drugi je malo falilo da ne nastane. Koliko se on mučio da je osvoji, toliko se ona nije dala. Jedva mu je pružila priliku, pa vremenom zaljubila.
Ovi treći su odugovlačili godinama dok im se zaljubljenosti nisu uskladile, a evo ih sad u braku sa sve detetom.
Nisam mogla, a da ne shvatim ono očigledno. A to je da zaljubljivanje ne nastupa teatralno. Mislila sam da ono istog momenta trese i pomera čitavo telo. Valjda dugo nisam bila istinski zaljubljena pa mi se čini da sam taj osećaj i zaboravila. Nije zaljubljenost kao vožnja bicikla da se uvek pamti. Biti zaljubljen je nešto što se iznova i iznova uči. Nešto što puštamo da se desi. Da li ćemo se zaljubiti zavisi samo i isključivo od nas samih.
Svratila sam u onaj restoran gde ga često srećem. Njega, Fatalnog - ne dečka koji mi uliva aktuelne leptiriće. Svratila sam baš na ono mesto gde se često oduzmem, prepadnem, ostanem bez reči kada ga vidim. I tako godinama on pomera i trese moje telo. Nešto se fatalno preseče u meni svaki put kada ga vidim. Izgubim kontrolu nad sobom i svojim životom, a često verujem da bih bila u stanju da mu se prepustim da sa mnom radi šta mu je volja. Ne mogu da kažem da je to zaljubljenost. A nije ni puka dopadljivost. Neću da obezvredim jedan tako opasno divni osećaj. On je ipak... sasvim moj.
Međutim, nekada mi ga je sasvim dosta.
Upravo zato sam rešila da poručim salatu, jer shvatam... zaljubljenost je kao salata, zdrava i lagana. Fatalna privlačnost kao pasta, puna ugljenih hidrata posle kojih se osećate malaksalo i tromo. A ja priznajem da sam nekako uvek više volela pastu nego salatu.
Kažu da Za za zu osećaj kada ste zaljubljeni mnogo duže, ali slabije pomera vaše telo, dok je privlačnost jača, ali dosta kraća. Kao i pasta, ona utera lažnu sitost nakon koje ogladnite brzo. Da, definitivno ću probati salatu i neki novi vid energije.
Dok sam jela tu divnu salatu shvatila sam da se dugo nismo ni videli ni čuli. A onda sam na momenat zaboravila i kako izgleda. Nasmejala sam se i osećala rasterećenost bića, toliku da me ni Fatalni svojim ulaskom u restoran ne bi uznemirio.
I evo, sada me nervira ovaj naslov - state of mind s početka leta (uključujući i zagradu). Neću da ga menjam. Neka. Neka stoji namerno kao podsetnik na to kako se zaljubljivanje ne može kontrolisati. Kao hronična bolest ono napreduje protiv naše volje.
Ali, za razliku od bolesti ovde ne važi ono „Bolje sprečiti nego lečiti“. Ako osećate čudne simptome, ne jurite kod Hausa. Pustite, prepustite se. Dajte vremena da se definiše i napreduje. Ja puštam ovaj neki osećaj, ne znam još uvek tačno šta je, ali... valjda se ništa loše neće desiti.
(avgust ’11)
No comments:
Post a Comment